Logor Trnopolje, osnovan 26. maja 1992. godine od strane takozvanog kriznog štaba općine Prijedor, bio je mjesto zatočenja i patnje nesrpskog stanovništa, pod kontrolom srpskih snaga.
Svjetska javnost je za logor saznala, na današnji dan, 5. augusta 1992. godine, kada su novinari ITN-a objavili snimke izmučenih logoraša iza bodljikave žice. Kroz logor je prošlo na hiljade zatvorenika, uključujući muškarce, žene, djecu i starije osobe.
Prema procjenama UN-a, u jednom trenutku bilo je između 5000 i 6000 zatočenika, od čega 300 djece, 3000 žena, dok su ostali bili muškarci starije dobi.
Logor je bio pod nadzorom naoružanih stražara, a njime je upravljao Slobodan Kuruzović. Zatočenici se nisu usuđivali novinarima slobodno govoriti o uvjetima u logoru zbog prisustva stražara, a paketi pomoći Crvenog križa nisu stizali do njih, završavajući umjesto u njihovim, u rukama njihovih mučitelja.
U Trnopolju je postojao i dječiji odjel, kroz koji su prošla mnoga djeca iz Prijedora, uključujući i novorođenčad, a neka su i rođena u zatočeništvu. Haški sud je ustanovio da su u ovom logoru žene i djevojke bile izložene silovanju i seksualnom nasilju.
Broj ubijenih u logoru nije precizno utvrđen, ali poznato je da je 21. augusta 1992. godine, oko 200 zatočenika izvedeno iz logora i likvidirano na Korićanskim stijenama na Vlašiću.
Zbog nedostatka hrane i loših sanitarnih uvjeta, većina zatočenika, prema procjenama čak 95%, patila je od dizenterije.
U presudi Milomiru Stakiću, Haški tribunal je naveo da je kroz logor Trnopolje prošlo 23.000 ljudi, što ga čini najvećim logorom za civile u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Comments