NEVESINJE NAS ZOVE: Održan program sjećanja na žrtve zločina u Nevesinju – Svjedočenja i poruke odgovornosti u Memorijalnom centru Sarajevo

U Multimedijalnoj sali Memorijalnog centra Sarajevo, večeras je održan program „Nevesinje nas zove“, u organizaciji Udruženja Progres Nevesinje i Memorijalnog centra Sarajevo, posvećen kulturi sjećanja na zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom Nevesinja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) te trajnoj borbi protiv zaborava i negiranja.

Program je vodila novinarka Eldina Zolj Balenović, a okupio je porodice ubijenih i nestalih, preživjele, predstavnike institucija i udruženja, a kroz svjedočenja, dokumentarne i umjetničke segmente potvrđena je nužnost pamćenja zločina u Nevesinju kao jednog od mjesta najveće golgote Bošnjaka u Hercegovini.

Večer je otvorena recitalom poeme „Razgovor sa prijateljem šehidom“, autorstva Senada Sude Omerike, koju je izvela Sara Kazazić. Ovaj poetski čin već na samom početku uspostavio je snažan emotivni i simbolički okvir programa.

Skupu se obratio direktor Memorijalnog centra Sarajevo Ahmed Kulanić, ističući dugotrajnu i bolnu borbu porodica da dostojanstveno ukopaju svoje najmilije.

-        Trideset godina svjedočimo istom obrascu. Pronađemo dio posmrtnih ostataka u jednoj masovnoj grobnici, pa drugu kost u drugoj, pa treću u trećoj. A onda, da bismo svoje najmilije ukopali, mi ponovo otkopavamo grobove, spajajući kosti naših najmilijih koje su raznosili po bosanskoj zemlji da nas ne bi bilo i da nas se ne bi moglo pronaći -  poručio je Kulanić.

U ime organizatora obratio se i predsjednik Udruženja Progres Nevesinje Sanel Mutilović, naglašavajući da je Marš mira „Put spasa: Mostar – Nevesinje“ trajna i lična obaveza.

-        Putem spasa će se hoditi i narednih godina. Ako treba – i sam. Jer dok god neko korača tom stazom, Nevesinje neće biti zaboravljeno, a žrtve neće ostati bez glasa  - naglasio je Mutilović.

U okviru programa prikazan je video-snimak Amora Mašovića, u kojoj je govorio o zločinima počinjenim u Nevesinju, s posebnim naglaskom na ubistva žena, starica i djece, te na činjenicu da proces traženja nestalih još uvijek traje.

Centralni i emotivno najpotresniji dio programa bilo je svjedočenje Merime Šipković Begić, koja je govorila iz perspektive djeteta koje je 1992. godine, u dobi od četiri godine, prošlo Put spasa. U potresnom obraćanju opisala je jutro kada su iz toplih kreveta, bez obuće i hrane, odvedeni u šumu, skrivanje u pećini, strah od plača i tišinu u kojoj se nije znalo da li slijedi spas ili smrt.

-        Sa četiri godine ne znaš šta je rat, ali znaš kada se odrasli boje. Govorim danas ne da mrzim, nego da pamtim. Jer zaborav je novo ubijanje - kazala je Šipković Begić i izrazila zahvalnost svojim roditeljima koji su bili prisutni, na hrabrosti i snazi – što je ispraćeno gromoglasnim aplauzom.

O procesu traženja nestalih i institucionalnoj borbi protiv zaborava govorila je i Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, naglasivši da potraga za nestalima nije završena i da je riječ o dugotrajnom i zahtjevnom procesu.

U završnici programa prisutnima se obratio i Senad Sudo Omerika, naglašavajući da se o zločinima ne može govoriti neutralno niti uljepšano.

-        O ovome se ne može govoriti fino. Istina se mora pogledati u oči i izgovoriti onakvom kakva jeste – teška, gruba i ogoljena - poruka je Omerike.

Program je umjetnički upotpunjen muzičkim numerama u izvedbi Adnana Pajevića, koji je izveo kompozicije „Rodni grade“ i „Fatihe“, posvećene ljubavi prema rodnom kraju, sjećanju i trajnoj povezanosti ljudi s Nevesinjem.

Organizatori su poručili da će i u narednom periodu nastaviti zajednički rad na jačanju kulture sjećanja i institucionalnu saradnju, kako bi Nevesinje trajno zauzelo mjesto koje mu pripada – mjesto opomene, dostojanstva i trajnog pamćenja.